Pravi razlog zavijanja vukova, kao i njihovo emotivno stanje tokom zavijanja su već dugo misterija i nepoznanica za naučnike. Međutim, naučnici sa Veterinarskog univerziteta u Beču (konkretnije, instituta Meserli) pokušali su da daju odgovor na ovo pitanje.
Istraživanja su vršili sa ukupno devet vukova iz dva čopora, a Friederike Range navodi da rezultati do kojih su došli pokazuju da zavijanje može više da govori o socijalnoj vezi samog čopora, nego o emotivnom stanju jedinke koja zavija.
Kako su došli do takvog zaključka?
Naučnici su detaljno proučili (socijalnu) povezanost svakoga od članova čopora, kao i status u čoporskoj hijerarhiji. Tokom istraživanja, vukovi su pojedinačno izvođeni u šetnju, bez ostatka čopora. Nakon odvođenja jednog vuka u šetnju, ostatak čopora je uvek zavijao a naučinici su im tada merili nivo hormona stresa.
Rezultati pokazuju da su vukovi mnogo više (jače) zavijali kada čopor napusti jedinka sa kojom imaju bolji socijalni odnos, ili kada čopor napusti jedinka koja se nalazi na višem stupnju u čoporskoj hijerarhiji. Jačina i trajanje zavijanja nije uticala na nivo hormona stresa.
Friederike Range zaključuje da zavijanje nije jednostavna stresna reakcija zbog odvojenosti od ostatka čopora, već je cilj zavijanja pre održavanje kontakta radi lakšeg okupljanja čopora koji se razdvojio.
No comments!
There are no comments yet, but you can be first to comment this article.