Irski seter je odličan lovac, graciozan izložbeni pas i strpljiv, nežan ljubimac koji decu prosto obožava. Godinama se nalazio visoko na listi omiljenih pasa u Americi, iako mu je sada popularnost u stagnaciji.

POREKLO:
Kao i za većinu rasa, ne može se sa sigurnošću utvrditi tačno poreklo Irskog setera. Naučnici veruju da je ova rasa nastala ukrštanjem Irskog „vodenog“ španijela, Irskog terijera, Seting španijela, Pointera i Gordon setera. Prvi psi ove rase bili su uglavnom bele boje sa po kojim crvenim krugom na leđima. Potpuno crvena odnosno mahagoni boja krzna pojavila se tek u 19. Veku, a ovi psi su postali simboli kvaliteta i superiornih sportskih mogućnosti. Irski seteri su korišćeni u lovu na ptice. Zahvaljujući odličnom njuhu brzo pronalaze plen, signaliziraju lovcu podizanjem prednje šape, a dovljno su veliki i da izvuku plen sa nepristupačnog terena. Zanimljivo je da ovi psi trag prate u vazduhu, a ne po zemlji.
Krajem 19. veka ova rasa postaje prava senzacija na izložbama pasa. Zahvaljujući vitkom, duguljastom telu, grazioznom koraku i prelepoj dugoj dlaci, Irski seter lovišta i polja, zamenjuje izložbenom pistom. Predsednik SAD Ričard Nikson imao je mužjaka Irsokg setera za ljubimca što je doprinelo popularizaciji ove pasmine 70-ih godina prošlog veka.

1024px-Can_Setter_dog_GFDL

TELESNE KARAKTERISTIKE:
Irski seter spada u srednje velike pse. Telo dugo i vitko. Dubok grudni koš i uzan struk su karakteristični za ovu pasminu. Rasa je prepoznatljiva po dugom svilenkastom krznu, boje kestena ili mahagoni crvene, koje se na krajevima blago talasa. Poddlaka je gusta i meka u zimskom periodu, a leti otpada. Dlaka na grudima, ušima nogama i repu je bogata i ima izgled pera. Na izložbama je dozvoljena minimalna količnina bele dlake na grubima, ali je poželjnija skroz crvena boja.
Visina mužjaka u grebenu po standardima iznosi od 64 do 69 cm, a propisana težina je između 27-32 kg. Ženke su nešto sitnije, visine u grebenu od 55 do 62 cm, propisane težine između 24-29 kg.

Irish_Red_Setter

TEMPERAMENT:
Irski seteri su odlični psi za porodicu sa decom. Odlično se slažu sa drugim psima, a uvek će srećno pozdraviti sve posetioce. Iako se dobro slažu sa drugim ljubimcima, male životinje mogu predstavljati problem jer ova rase je genetski prirodan lovac pa ih može tretirati kao plen. Izuzetno su odani i vezani za vlasnike i generalno uživaju u društvu ljudi. Vrlo su osećajni i inteligentni pa dresura ili obuka mora da bude pozitivna bez vikanja i kažnjavanja. Poseduju visok nivo energije, obožavaju da su aktivni pa im je neophodno veliko dvorište. Mogu se držati i u stanu, ali samo pod uslovom da vlasnik ima dovoljno vremena za minimum tri duge šetnje sa psom. Prava je šteta sputavati ovu rasu u trčanju i igri jer vrlo fizički aktivni i srećni na otvorenom prostoru. Iako su svesni svog okruženja i često laju nisu dobri čuvari jer po prirodi ne spadaju u agresivne rase. Zahvajući stabilnom temperamentu i mirnoj naravi često se koriste kao terapeutski psi u školama i bolnicama, a posebno su nežni i strpljivi sa manjom decom.

seter

NEGA I ZDRAVLJE:
Već smo napomenuli da su brzi, razigrani i stalno u pokretu pa im treba dosta prostora da bi bili srećni. Duge šetnje, istrčavanje, bacanje grane ili loptice pomoćiće da psa održite u dobroj formi i kondiciji. Najgore što možete da uradite Irskom seteru je da ga držite zatvorenog u stanu. Najviše im odgovara umerena klima i ne podnose dobro jako visoke ili jako niste temperature.
Nega dlake je srednje zahtevna. Preporučuje se redovno četkanje, bar tri puta nedeljno kao i skraćivanje dlake po potrebi. Posle svake šetnje psu treba očistiti šape, rep i predeo grudi jer je tu dlaka najraskošnija i lako se kači trava, popino prase koje može da bude opasno i druge nečistoće.
Generalno je reč o zdravoj rasi, mada najčešće boluju od raka, epilepsije i očnih oboljenja. Životni vek Irskog setera je od 11 do 16 godina.