Aljaski malamut hiljadama godina zauzima važno mesto u životima ljudi. Spretan lovac, spasilac, tragač, a danas, kralj izložbi i porodični pas pun ljubavi.

alaskan-malamute_05_lgPOREKLO
Aljaski malamut spada u porodicu špiceva, kao i većina pasa potekla sa Artika. Tačno poreklo se ne zna, ali se smatra da su potomci Malemuti pasa koji su naseljavali gornji deo zapadne Aljaske. Psi su bili verni pratioci naroda Inuiti. Poznati po svojim lovačkim sposobnostima, najčešće su korišćeni za lov na velike predatore kao što su medevedi. Oni su takođe svojim vlasnicima pomagali u pronalaženju foka, pokazujući na rupe u ledu iznad površine vode. Život u ovoj klimatski negostoljubivoj zemlji iznad Arktičkog kruga ne bi bio moguć bez aljaskog malamuta.
Kasnije u vreme „zlatne groznice“ 1896. godine kopači zlata i naseljenici su počeli iz zabave da organizuju trke odnosno vuče pasa. Tada je rasa često ukrštana sa uvezenim psima kako bi stvorili brži tip pasa. Zbog ovog poduhvata postojala je velika opasnost da će čist malamut nestati.
Entuzijasti iz Nove Engleske, učesnici trke pasa, 1920. godine počinju da gaje tradicionalne malamute i spašavaju rasu. Ovi psi učestovali su u ekspediciji na Južni pol.
Kao odlične teretne životinje za vuču, korišćeni su u Drugom svetskom ratu. Pored toga što su pronalazili i spašavali ranjenike, snabdevali su sela hranom i stvarima vukući ogromne količine tereta.
Godine 1935. Aljaski malamut dobija zvančno priznanje rase od strane Američkog kinološkog kluba i tada počinje faza impozantnih izložbenih pasa. DNK analizom iz 2004. godine utvrđeno je da Aljaski malamut spada u tri najsatrije rase pasa, pored Samojeda i Sibirskog haskija.

TELESNE KARAKTERISTIKE
Dog BreedsAljaski malamut je snažan, izdržljiv pas čvrste građe. Izuzetno je otporan na niske temperature zahvaljujući gustom, dvoslojnom krznu. Poddlaka je masne i vunaste strukture, pa zadržava toplotu. Uši su male u odnosu na glavu, trouglaste, blago postavljene na napred i stoje čvrsto uspravno kada je pas na oprezu. Iako po izgledu podseća na Sibirskog haskija, Aljaski malamut je izdržljiviji, teži, veći i uvek ima isključivo braon oči. Boja krzna varira od sive, crvenkasto-bele, do braon i crneo bele. Stomak, šape i grudi su bele boje. Posebno je zanimljiv predeo oko očiju gde je dlaka bela, različitog oblika. Rep je bogato odlakan i uvijen iznad leđa. Kada leže u snegu održavaju temperaturu tako što se sklupčaju i prebace rep preko njuške i lica.
Spadju u velike pse. Visina mužjaka u grebenu iznosi od 64-71 cm, a težina od 36-43 kg. Ženke su nešto sitnije, visine od 58-66 cm, težine između 32-38 kg.

alaskan-malamute_03_lgTEMPERAMENT
Aljaski malamut je nezavistan i snalažljiv pas. Iako je vrlo inteligentan dosta se teško dresira i zato nije pogodan za neiskusne vlasnike. Ako vlasnik ili trener razume prirodu malamuta i zna kako da ih motiviše uspeh dresure je moguć. Ova rasa obožava da je u blizini ljudi i uživa u pažnji, ali baš zbog toga nisu dobri čuvari. Razdragano će dočekati i potpune strance. Genetski ima veliku sklonost ka lovu, pa se teško navikava na druge ljubimce. Manje životinje kao što su veverice, zečevi i mačke doživljava kao plen i zato ih juri. Aljaski malamut može da nauči da toleriše manje životinje, ali se sa treningom mora početi od prvog meseca života. Više im odgovara život u dvorištu, ali se odlično prilagođavaju uslovima u stanu pod uslovom da imaju dovoljno fizičke aktivnosti i česte šetnje. Obično su tihi psi i češće zavijaju nego što laju.

NEGA I ZDRAVLJE
alaskan-malamute_04_lgAljaski malamut obožava hladno vreme i sneg. Uživaju da vuku sanke i imaju jako mnogo energije. Fizička aktivnost, duge šetnje i istrčavanje su neophodne svakog dana, jer u suprotnom pas pati. Leti ih treba rashladiti u bazenu sa vodom ili ih uvesti u stan. Visoke temperature i dirktna izloženost suncu im ne prija i mogu doživeti toplotni udar. S prolaća počinje linjanje pa je četkanje neophodno 3-4 puta nedeljno.
Najčešće oboljenje ove rase je displazija kuka koja je naslednog karaktera, a ređe zdravstvene tegobe su epilepsija, urođeni srčani problemi, katarakta, problemi sa bubrezima i kožna oboljenja. Sve veći problem među arktičkim rasama je pseći dijabetes koji se javlja u srednjem dobu (5-7 godini života).
I pored ovih oboljenja, Aljaski malamut može da živi i 15 godina, što je dosta za velike rase. Prosečni životni vek malamuta je između 10-15 godina.

Foto: animal.discovery.com